Jadne Pakovčanke
04/25/2010 (Pjesmom kroz zavičaj)
Stigla Jela bez cipela
s Pakova je ona sela
stigla je do Pokrovnika
tu joj živi teta Ika.
Sa njome je cura Rosa
i Rosa je isto bosa.
Pitaju ih di su bile
i cipele izgubile.
Previše su tumarale
cipele su poderale.
Dok se tetka Ika šali
i Jela se Rosi žali.
Di su pravda i sloboda
čovik bos po selu oda.
Kako ćemo sada,kume
nemamo ni jedne kune.
Tko će moći milo moje
bos nazad u selo svoje.
Svi će redom da nas kude
kazati nam da smo lude.
Da nam pamet nije čista
re i e nam puno svita.
Jedina je još prilika
navratiti kod župnika.
Možda će se smilovati
i ipak nam nešto dati.
Ako se kod robe stare
skupljene uz milodare
nađu koje i sandale
ah što bi se radovale.
Ali fratra kući nema
nije stiga sa terena.
Tko zna kad će fratar stići
valja nama kući ići.
Što smo bose nema srama
država je kriva nama.
Da mi dvije nesritnice
hrabre cure s bojišnice
tumaramo bez obuće
e, pa to je nemoguće.
Nađimo papira zeru
i pišimo Sanaderu.
Neka zna da nismo same
u državi izigrane.
I neka se Ive lipi
obrati i Mesić Stipi.
Ne može od ovog gore
kako onda na izbore?