Pjesma Blažene Majke Terezije
10/18/2013 (Blog)
Oproštaj
Ostavljam milu kuću
I dragi zavičaj
U Bengaliju idem vruću,
U daleki kraj.
Ostavljam znance svoje,
Napuštam rod i dom.
Srce me vuče moje
Da služim Kristu svom.
Oj zbogom, majko mila,
I zbogom ostajte svi,
Viša me goni sila
Pram žarkoj Indiji…
I lađa kreće lagano,
Siječe morske vale,
A oko motri zadnji put
Evropske drage žale.
Na lađi stoji smiono
Vesela mirna lica,
Sretna mala Kristova
Nova zaručnica.
U ruci križ joj gvozdeni
Na kome visi Spas,
A duša spremno prinaša
tešku žrtvu taj čas:
„Primi, Bože, žrtvu ovu
U znak moje ljubavi.
Pomozi, de, stvoru svome
Da ti ime proslavi!
Zauzvrat te samo molim,
O predobri Oče naš,
Jednu daj mi, barem jednu
Dušu onu – ti već znaš.“
I sitne, čiste poput rose ljetne
Suze tople tiho teći stanu,
Da potvrde i posvete
Tešku žrtvu sada prikazanu.
Bl. Majka Terezija,
na putu za Calcuttu, prosinac 1928.