Miljevačka tragedija
06/18/2010 (Blog)
U Kaočinama ,sjevernoistočnom miljevačkom selu
još uvik se govori o teškom nedjelu
govori se i govoriti će se o neugodnom činu
o zločinu neshvatljivom za Miljevce i okolinu.
Istina o zločinu nošena od generacije do generacije
uslijed čega u zaborav još pala nije
i nikog nema u selima okolnim
niti na cilom miljevačkom platou
a da nije čuo za tragediju ovu.
Od zločinačke ruke iz Kulušić klana
razbojnički i neumoljivo od nekog Trumana
plemenita Marija rođena Vatavuk je zaklana.
Ljubazna i dobra Marija i svi je tako pamte
kćer je bila od Babića-Vatavuk Ante
a mater joj se zvala po imenu Jaka
pokoj vični neka im je a i crna zemlja laka
Širitovci su selo ove dobre familije
i od crkve svetog Pavla daleko nije.
S nožem u ruci nakon zločina
bez tužna odraza na licu i bez suza u očima
razbojnik se sam javlja kod policije
ravnodušno kao da se ništa desilo nije.
A pravda komunističkog režima u ono vrime
kratko iza drugog svjetskog rata
nije se puno bavila time
ili iz nehaja ili prema Miljevcima iz inata
tako je sudska kazna razbojniku bila mala
da bi je i duša bolesna lako izdržala.
Mase naroda su se slile
iz Miljevaca cilih i sela okolnih
s bolom u srcu i očiju suznih
i vridnu Mariju na počinak vječni ispratile.
Posmrtna povorka cilog puta dužine
od mista zločina iz sela Kaočine
i priko gaja zvane lovrićske lugarine
čuo se jecaj svih,prijatelja,znanaca i rodbine.
Dugo sam nosio ovu tužnu vijest u sebi
i mislio se da li bi nešto
napisao o tom ili nebi
pa ipak usprkos ovom zlu i svim zločinima
odlučio sam se za ono prvo,da
i udario po razbojniku stihovima
i sve kao opomena da više ne bude ovakvog zla.